www.vinovac.eu
O Vinovcu
Vinovac
Zaseok Žaje
Zaseok Ćalete
Malo o prezimenu
Zavičajno društvo "Vinovac"
Sa proslava društva "Vinovac"
Komemoracija
Aktualno u selu
Iz seoske arhive
Malo o prezimenu

 

Evo nekoliko interesantnih priča i izvadatka iz knjiga i pripovijedi u vezi našeg prezimena Žaja.... i Ćalete...

 
 

Džaje

""Danas na Kupresu ima jedna kuća u Malovanu i jedna u Koprivnici gdje se nalazi i jedan potok nazvan Džajinim potokom. Ima ih u Lištanima, Rujanima, Držanlijama i Rapovini kod Livna. Ima ih u glamočkom polju (nekad u Ćosanlijam, Mladoševcima i gradu Glamoču) vidi k. Milojevića, Banja Luci, Vitezu kod Travnika (došli su 1925.god. s Kupresa). "Čaje" u Bilalovcu kod Kiseljaka i Zimči kod Visokog i u Dubrovniku gdje se pogrešno pišu "Đaje" zatim u dalmatinskoj i bačkoj bunjevačkoj skupini. Postoji i selo Džaići uglavnom muslimansko, na Neretvi bliže Konjica te "Džajino groblje" u župi Liskovici kod Jajca (u muslimansko-katoličkom selu Vlasinje).

Po biskupskim popisima možemo lijepo razlikovati dvije grane Džaja u Livanjskom polju: stariju u selu Miši već 1741.god. upisanu pod imenom "Klišanin" (Dujam 18 čeljadi i Petar 10) i jednu mlađu 1768.god. u selu Rujanima (Andrija 4 člana i Mato 12 članova) navedenu pod imenom "Giaich" ( Đajić). Obje su grane doselile iz Aržana na dalmatinsko-bosanskoj granici, ali kod prve je već iz imena "Klišanin" jasno, da su ranije stanovali negdje pod Klisom. Starije im je prezime bilo Džaja, a od kada su doselili u Bosnu, prevladalo je novo ime Klišanin, ali nije zaboravljeno ni ono staro Džaja. Pod imenom Klišanin seli jedna mlada obitelj, još bez djece u grad Glamoč gdje ih zatječe Bogdanovićev popis iz 1768.god. Te iste godine zapisana je u Mišima samo jedna, i to brojna obitelj Klišana, Lukina sa 25 članova. Nije poznato kako je nestala ili bolje odselila ona druga porodica Klišana. Rod Klišana živi neprekidno do danas oko 250 godina u Mišima, a zatim i u susjednom selu Golinjevu, kamo su presešli iz Miša. Jedna grana im seli u Mile kod Jajca. Bio je to Tadija koji po preciznoj i potvrđenoj tradiciji "pade" u Jajce točno na drugi dan Uskrsa 1846.god. Još ranije bilo je Klišana kod Šuice. Ovi potječu od Mate koji je došao u najam na Borovu Glavu i odatle u šuičko selo Galičić, gdje je ostao više od 25 godina i oženio se. Tu kod njega boravi neko vrijeme rođak mu Tadija prije seobe u Jajce. Potomci mu sele u Bogdašiće pod Stržanjem, gdje se razmnožiše kao i oni Klišani u Milama kod Jajca.

Jesu li su se oni nekad zvali Džaje?. Džaje u Koprivnici kod Kupresa znaju da potječu od Klišana u Mišima. O. fra Miroslav Džaja u listu od 28. 12. 1969.god. piše mi "Mom pokojnom »ćaki« bilo je ime Toma. Sin je Martinov, a on Matin, za koga sam pisao, da je mlad umro (Klišanin), po svoj prilici ubijen od Turaka, pa mu je sin Martin odrastao kod Džaja i baštinio njihov naziv. Mislim da je naziv (prezime) Džaja isto tako staro kao i Klišanin". Nastojat ćemo preispitati i produbiti gornje tvrdnje.

Fra Mirkov pradjed Mato Klišanin rodio se negdje oko 1800.god. u Mišima ili malo kasnije. Ako mu je sin Martin odrastao kod Džaja, značilo bi da mu je majka također iz te porodice i vraća se po muževoj smrti svojim roditeljima. Međutim tada oko 1820.god. nema Džaja u Mišima. Ipak ih je bilo ranije. Lokaliteti u Mišima to odaju: Džajina Glavica, njiva i bunar. Osim toga 1741.god. nalazi biskupski popis u selu obitelj Ivana Čaje (»Caio«) uz dvije obitelji Klišana. Nje kasnije nestaje vjerojatno seli u Rujane gdje se i razgrana. Petrić ime "Čajo" s pravom čita Džaja. Tako je Martin siroče iza oca, mogao odrasti u Rujanima ili Lištanima da se onda kasnije vrati na očevinu, u Miše. Međutim o tome nema spomena ni svjedoka. Preostaje i druga mogućnost: Martin je cijelo vrijeme ostao u svom rodnom selu u majčinoj obitelji. Bili su to Klišani koji su još bili sačuvali svoje staro prezime Džaja, jer "Klišanin" nipošto nije staro obiteljsko ime. Dakako ni ova ni ona prva teza ne daju se dokazati bez novih dokumenata, posebno starih matica Klisa i njegove okolice.

Ostavši udovicom Martinova majka Ruža rođena Džaja zalaže nekim susjedima obiteljski posjed "Jankovi Brigovi", danas u posjedu obitelji Puđa, velik 20 tovara usjeva za zajam od 100 groša. Brzo zatim umire po svoj prilici pokošena kugom, zajam ostane neisplaćen na ugovoreni rok i mali Martin izgubi očevinu. Ostade puka sirota, mora u najam "po svitu". Martin dolazi na Kupres i ukmeti se kod Idrizbegovića na posjedu zvanom Križ, gdje i ostaje. Imao je brata Josipa i tri sina Ivana, Tomu i Boška. Tomo se oženio s Mašom rođenom Lozančić, s kojom je imao 13 djece među kojom i pisca knjige o Kupresu, O. fra Miroslava (rođen 8. 1. 1885.god.). U opasna vremena pred okupaciju prijeđu Idrizbegovići privremeno u Bugojno i povuku sa sobom i svoje kmete Džaje. Kad su vučljiva vremena prošla, bezi se vrate na Kupres, ali Josip seli k Bugojnu (potomci su mu u Berića Gaju). Tomo preuze 1883.god. Idrizbegovića han u Koprivnici, dok beg ne predade han Ali Hrnjici (1900.god.). Iste godine Tomo i umre. Njegov sin Mate napravi mlin na Sastavcima pod Stožerom, a potok se po njemu prozva "Džajinim potokom". Potomci koprivničkih Džaja, nakon ratnih pustošenja žive u Skoplju (Poričje) i drugdje. Martinov sin Ivan nastanjuje se u Malovanu (od njega je prof. fra Srećko u Sarajevu), a Boško u Kupresu i kasnije u Banja Luci (tu mu je sin prof. Matko i obitelj).

Spomenuta grana Džaja (»Dajić« odnosno »Giaich« u popisu iz 1768.god.) raširila se iz Rujana u Lištane, gdje se nalaze za kuge 1814.god. pa dalje u Srđeviće i Držanlije te u grad Livno. Znaju da su doselili iz Aržana. Ne spominju ni Klisa kao stare postojbine ni Miša kao eventualne međupostaje. Petrić zastupa mišljenje da su Rujani "tranzitno područje za seobe iz Dalmacije za srednji dio polja", otprilike kako je Malovan za Kupreško polje. Po tome bi onda te Džaje izravno doselili iz Dalmacije, a ne putem Miša. Osim toga ne spominje da su Klišani zapravo starim imenom Džaje. Naprotiv smatramo sigurnom tezu da su se oni najprije zaustavili neko vrijeme u Mišima.

Za to govori nestanak dviju porodica u tom selu nakon 1741.god. (Ivana "Čaje" i jedne od obitelji Klišana) te zatim njihova pojava u kraju oko Rujana, 30 km dalje na sjevero-zapad. Osim toga makar da ih Petrić stalno piše kao Džaje i da se samo tako u Rujanima ime izgovara, ipak se već to ime čuje i u obliku Čaja. Ljubunčićke (Campus Inferior, donje Livanjsko polje) MU 9. 4. 1876.god. bilježe ubojstvo katoličkog malbaše (mahalbaše) ili kneza Marka Čaje u sumrak tog dana, ubijena nožem (u tekstu piše da je ubijen olovnim kuršumom) u 40 godini života i zakopana na groblju u Rapovinama.

Ubojicu Agana Čizmića ne usude se imenovati već mudro pišu: "a T(urca) circumciso", "od obrezanog T(určina)". Kasnije Agan će biti od austrijskog ratnog suda 1878.god. osuđen na smrt i likvidiran. Markov sin Jozo seli iz Livna na Kupres i kasnije (1925.god.) u Vitez kod Travnika. Otac je dvojice franjevaca fra Josipa i pokojnog fra Mladena. Za glomočke Džaje (u gradu, Mladeškovcima i Ćoslijama) treba istražiti da li oni potječu od obitelji Ivana Klišanina u gradu Glamoču 1768.god. ili što je vjerojatnije od kasnije doseljenih Džaja od Rujana - Lištana. Otac fra Tome Džaje, trgovac u Glamoču doselio je iz Livna oko 1880.god., a pradjed onih u Mladeškovcima došao je "kao privodak" uz majku koja se kao udovica preudala u Mladeškovce iz Ćoslija

Treba zabilježiti zbog nezgodnog pravopisa, koji se k tomu još i više puta mijenjao, slovo "dž", sve tamo do Lj. Gaja, piše se u livanjskim maticama na ravno sedam načina: Chaja, Giaja, Cxaja, Cxajja, Čaja, Xaja i Czaja. Također se čitalo na razne načine: Džaja, Čaja, Đaja i Žaja (v. pismo fra M. Džaje od 4. 6. 1969). Obiteljska tradicija i značenje samog imena Džaja govore nam još o daljoj starini tog roda. U spomenutom pismu od 28. 12. 1969.god. piše O. fra Miroslav Džaja dalje: "Pokojni beogradski sveučilišni profesor biolog Dr. Ivan Đaja pričao je mom rodi fra Tomi (bio preko 20 godina župnikom u Zlokućanima u Metohiji i umro ovdje na Gorici 1955.god.) da je našao (zapravo potvrdio obiteljsku predaju, opaska K.D.) u Dubrovačkom arhivu da su Džaje starinom od Konjica, gdje i sada ima selo Džajići. Muslimansko je. U selu je nastupilo "turčenje" islaminizacija pa su morali seliti svi koji se nisu bili voljni turčiti. Od onih koji su ostali potječu današnji stanovnici sela Džajići. Trojica braće ne htjedoše, pa na osam konja natovariše svoju sirotinju, a na devetog vosak i zvjerinje kože (bili su lovci). Na putu stigoše do ušća Rame. Tu se rastadoše. Jedan ode put Dubrovnika, a ostala dvojica u Ramu. Tu su bili do velike seobe kada ramski franjevci s narodom odoše u Dalmaciju (1687.god.). Od tamo se raziđoše na sve strane. Livanjski su od Aržana, odakle su došli i u Miše, gdje miši izglodaše moj rod Klišanina" završava šaljivo O. fra Miroslav.

Sama riječ "džaja" svakako je stranog porijekla. U albanskom jeziku "gja" (neodređeni oblik imenice) i "gjaja" (određeni) znači stvar, blago, stoku). Ona će posebno odgovarati stočarskom, pastirskom plemenu. Ne znači pastira, jer za taj pojam Albanci imaju riječ "bariu" ili rjeđe " coban" (čoban). Tako bi možda obitelj, koja se među drugima isticala brojnom stokom, mogla biti nazvana Daja ili Džaja (vidi odsjek Albanska komponenta).

Na Kupresu je možda bilo i drugih Džaja prije dolaska onih iz Livna. U Gornjem Malovanu " Đajići", po Milojeviću, starinom su iz Hercegovine. "Oni su ovdje došli početkom 17. vijeka. Slave Mratin dan". Predaja i ovdje upućuje na Hercegovinu. Nerealno je da su Đajići u 17.st. u Malovanu. Tog sela u starijim turskim dokumentima uopće nema. Spominje ga Božić 1785.god. (v. str. 40) i to sa tek 4 katoličke kuće koje, uostalom spominju i biskupska izvješća iz 1743. i 1768.god. Đajići su morali doseliti tek kasnije, pošavši možda iz Hercegovine još u 17. vijeku, ali ne izravno na Kupres.

Značajno je što slave izrazito zapadnjačkog sveca Sv. Martina (Mratin-dan), kao i mnogobrojne hrvatske obitelji u Dalmaciji južno od Cetine. U Tučepima u Makarskom Primorju, ima jedna petina svih stanovnika Sv. Martina za kućnog i plemenskog patrona (zaštitnika). Šteta da su Milojevićevi podaci o Đajićima tako oskudni i ne označuju, gdje su sve oni privremeno boravili između Hercegovine i Kupresa, jer bi se onda mogla pobliže ustanoviti eventualno njihova krvna povezanost sa katoličkim Džajama u Dalmaciji te onim oko Livna, Glamoča i Kupresa.

U Mrđenovcima ima Zjajića, koji također slave Mratin-dan, a doselili su se tamo iz Malovana oko 1890. Dovela ih je mati, koja se povratila svom bratu (vjerojatno ostala udovica). Kako u Malovanu nema Zjajića i kako su tamo Đajići jedina porodica s krsnom slavom sv. Martinom, to je jasno da su Zjajići zapravo Đajići, koji su u drugom podaljem selu nešto modificirali svoje prezime.""

 
Literatura:

Miroslav Džaja, Krunoslav Draganović: Sa Kupreške Visoravni, Baško Polje-Zagreb 1994.
http://www.ogorje.net/prezime/zaja/180.html

 

 Žaje u Kruševu,

 
Moj je pradid Frane, odrastao u Vinovcu. Kao sluga je prvo bija u Primoštenu i nekin drugin selima u burnjem Primoštenu. Kao sluga je dosao u Kruševo. Dvi sestre koje se nisu udale i nisu imali brata. Proša je tridesete kad se oženija. Htija je oženit jednu djevojku, a njen otac mu je dao njenu sestru. Ivanica je bila puno mlađa od Frane i šepala je na jednu nogu. Imali su sedmero djece. Paško kojeg su zvali Rašo. Joso. Svetin (rod. 1904),moj did. Jerka. Svetinka. Stanko. I jednu sestru, kojoj se ime ne pamti, udala se u Vezac. Jerka se u Kruševu udala sa Bolanču. Sventinka isto u Kruševu za Fartigalove. Sinovima je Frane podigao kuće. Sve, osim jedne kuće koja je bila poviše ceste, su bile dvorištom povezane. Frane je sinovima zabranija da oko dvorišta grade zidove, jer Ivanica se zbog noge nije mogla penjat. Kuća poviše ceste je bila kuća mog pokojnog dida Svetina. On se zbog gustirne, koja je bila ispod ceste, kasnije sa Rašom mjenjao kuće. Svetin je oženija moju babu Anđu (rod.1914) rod. Gracin. Njena mater je bila Ane Miliša Filipićevi, bila je u prvom braku udata za Gracina iz Vadlja, otac moje babe. Ostala je udovica i udala se u Kruševo u Jesenove, taj je ćovik otišao u Ameriku. Pa se po treći put udala sa Rašu Žaja koji se tada vratija iz južne Amerike. Tako da su se mater i kćer udale za dva brata. Moja prababa za najstarijeg brata a moja baba za mog dida Svetina.

Svetin i Anđa imaju 5 djece. Marija rod. 1933, Fabijan rođ. 1936, Jere rođ. 1939, Eva rođ. 1944, Ante rođ. 1948. Jedna kćer Kristina se 1942 rodila i umrla je kao beba.

Svetin je 1978 umro, Anđa 24.12.1984.
Marija se u Kruševu udala i već 40 godina živi u Rijeci. Ima dvoje djece Jere i Jadranka.
Fabijan živi u Dubrovniku i ima jednu kćer Sanju.
Jere, kojeg Čandro zovu, oženija je Josipu Gaćina nadimak Bunarica iz Kruševa. Živija je u Rjeci, danas živi opet u Kruševu. Ima dvoje djece, Suzana i Marin.
Eva se u Vadalj udala. Ima dvoje dice Mario i Sekica.

Ante, moj otac, je oženija Zorku Stipanović (rod. 1955) iz Blizne. Imaju troje djece. Mene Marinu, Renatu i Franu.
Frane je dobija ime po mom pradidu.
Moji su roditelji prije 35 godina došli u njemačku. Brat, sestra i ja smo tu odrasli

Martina Žaja

Lista drugih mjesta gdje Žaje ili Džaje žive a to su;

Kruševo

Podgreben

Aržano

Visoka

Mratovo

Korčula

...........
 

 

 O prezimenu Ćaleta očekujemo prilog od nekoga iz Ćaleta a posebno od našeg revnog Paje. Ajde Pajo pošalji nam neki prilog!